Vinko Šamarlić: Poginuo dan prije odlaska na Olimpijadu

Devedesetih godina prošlog stoljeća legendarni bosanskohercegovački džudista Vinko Šamarlić je ispunjavao olimpijsku normu za OI u Barceloni. Imao je i dozvolu vlasti da prvu liniju odbrane grada Sarajeva zamijeni pripremama za Olimpijske igre.

Uprkos svemu tome, Šamarlić nije htio ostaviti svoje saborce, pripadnike specijalne jedinice MUP-a BiH – Odred Bosna, koji su se borili na najužarenijim dijelovima glavnog grada BiH. U jednoj takvoj bici, na Hrasnom brdu, a dan prije odlaska na Olimpijadu u Barcelonu, poginuo je vrhunski sportista.

Bilo je to 8. juna 1992. Vinko Šamarlić je bio drugi specijalac, koji je nakon pogibije Ozrenka Mandića – Buce, dao svoj život u odbrani BiH.

„Zlatna policijska zvijezda“

Vinko Šamarlić je rođen 8. marta 1964. godine u Crkvici kod Zavidovića gdje je završio osnovnu školu, a potom dolazi u Sarajevo gdje upisuje Srednju policijsku školu. Po završetku škole zapošljava se kao policajac, a 1985. godine prelazi u Specijalnu jedinicu gdje postaje komandir borbene jedinice sa činom kapetana. Šamarlić je bio istaknuti džudista sarajevskog Željezničara, višestruki juniorski državni prvak i osvajač brojnih turnira na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Za njega kažu da je duhom i tijelom, sposobnošću i hrabrošću, dobrotom i odanošću bio primjer bosanskog specijalca. Posthumno je odlikovan i „Zlatnom policijskom zvijezdom“, „Medaljom za hrabrost“ i „Ordenom zlatnog grba sa mačevima“.

„Čast mi je bila poznavati velikana kakav je bio Vinko. Bio je vrhunski sportista, specijalac, čovjek. Dao je svoj život za odbranu ovoga grada i svi mu dugujemo sjećanje“, kaže Samir Čajić, Vinkov saborac i pripadnik ratne jedinice MUP-a RBiH.

A za Olimpijadu su ga pripremali Branislav Crnogorac, Nihad Velić i Sead Mehičević.

„Pripremali smo se za odlazak u Barcelonu. Vinko je redovno trenirao, ali i redovno izvršavao zadatke u svojoj jedinici. Ustvari, bio je i oslobođen zadataka u jedinici, ali on nije htio. Nažalost, desilo se to što se desilo. Nikada ga nećemo zaboraviti. Vrhunski sportista, a još bolji čovjek. Član one naše čuvene Željine generacije osamdesetih godina, koja je bila bez premca u bivšoj državi“, kaže Mehičević, predsjednik Sportskog društva Željezničar.

Husnija Kajmović, šef Katedre borilačkih sportova Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Sarajevo, prisjeća se susreta, tj. borbi sa pokojnim Šamarlićem.

„Sjećanje na Vinka uvijek probudi posebne emocije. U svojoj karijeri imao sam priliku dva puta boriti se sa njim i oba puta sam izgubio. Način na koji se on borio teško je opisati riječima. Bio je vrhunski džudo borac i istinska ljudska veličina“, navodi.

Ulica i memorijalni turnir

U znak sjećanja, na Ilidži jedna ulica nosi njegovo ime, a Džudo klub Željezničar tradicionalno organizuje Memorijalni turnir Vinko Šamarlić.

„Vinko Šamarlić bio je velikan Sarajeva i stao je u odbranu grada. Bio je istaknuti član Džudo kluba Željezničar. Mi ćemo čuvati i u narednom periodu spomen na Vinka, kao što smo činili i do sada. Od 1993. tradicionalno organizujemo turnir u njegovu čast“, kaže predsjednik Džudo kluba Željezničar, Ešref Lekić.

„Pripadnik specijalne jedinice MUP-a BiH, džudista, poluteška i teška, jučer poginuo, bitka odsudna. Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule. Bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, 28 godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje. Znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje, zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: ‘pazi se’. Vinko je valjda čuo: ‘bori se’. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebalo da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko, nažalost, o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuči i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se, barem, na njegovom grobu zavijoriti zastava sa pet olimpijskih krugova“, Budo Vukobrat, BHT, juni 1992.