ODE EDINA U LEGENDU

U najnovijoj i žestokoj ofanzivi pomahnitalih agresorskih zlotvora na prostoru Olova, Crne Rijeke, Ravni i Zubeta, poginula je herojskom smrću 22-godišnja Kladanjka EDINA ČAMDŽIĆ. Ova mlada heroina bila je i majka dvogodišnje ALBE, koja vjerovatno neće upamtiti svoju majku i njene divne plave oči, a bila je ponos i dika IDG, koju popularno zovu Kikarići, po nadimku njenog komandira.
Odluku o pristupanju Armiji RBiH Edina je donijela prilikom jednog odlaska Kladanjaca na Gradačac, a vjerovatno je o tome razmišljala i od samog početka rata posmatrajući oca Sadika i brata Envera, koji su od prvih dana među ljiljanima. Da je bila posebno srčana i neustrašiva, te da je veoma brzo učila “zanat” vojnikovanja od svojih drugova, pokazuje primjer sa njenog pravog ozbiljnijeg i skoro bliskog susreta sa tenkovima.


Na legendarnim Požarikama, ostavši sama u rovu nakon ranjavanja njenog druga Edina, preuzela je njegov RPG i nanišanila na jedan od pet tenkova koji su se približavali našim linijama. Opalila je i ostvarila pun pogodak. Stali su ostali tenkovi i ubrzano se vratili natrag.


Svoju hrabrost i sigurnost u sebe Edina je pokazala na svakom izviđačkom zadatku, u svakoj diverzantskoj akciji. Zar i ono što je učinila u svojoj posljednoj akciji, gdje je zasigurno svjesno i odlučno izvršila akciju aktiviranja bombe na svom opasaču, ubivši pri tome i dvojicu zlikovaca, ne govori da se radi o osobi kojoj je sloboda iznad svega i da je odlučila da sebi oduzme život kako nebi pala krvnicima u šake, jer je znala da bi to bilo poniženje i predaja.
O Edini Čamdžić već se pišu rodoljubive pjesme, a njena smrt je kod mladih ojačala vjeru da se jedino borbom može doći do slobode i do mira. 

Edini je, posthumno, 5. aprila 1994. godine dodijeljen Zlatni ljiljan. Ona ga je zaista i zaslužila!

HEROJI ŽIVE VJEČNO!